Povodom decenije od smrti uglednog hercegnovskog, crnogorskog i jugoslovenskog novinara Petra Janičića, preksinoć je na inicijativu Zdravka Šakotića, novinara radija Herceg Novi i dopisnika lista „Dan”, u prostorijama Muzičke škole u Herceg Novom održano „ Veče za prijatelja“.
Šakotić je pozvao sve prisutne da minutom ćutanja odaju poštu ne samo Janičiću, već i svim kolegama, koji su nakon Janičićeve smrti 2006. godine otišli u neki bolji svijet, a to su Stanka Uljarević, Dragoljub Šćekić, Sonja Lutovac, Miodrag Mališa Malović, Suzana Radosavljević, Jovo Došlo, Milenko Vico.
On je podsjetio na Janičićev predan rad ne samo kada je riječ o novinarstvu već i u prosvjeti.
– Podsjetiću da je pisao za Borbu, Večernje novosti, novosadski Dnevnik, Ekspres politiku, TV reviju, Našu borbu, Boku, godinama pisao i uređivao Naš list, od 1. septembra 1997. godine do februara 2006. godine pisao je u „Vijestima”. Tekstovi su se kao i matematika zbrajali i množili, da bi nam na kraju svog uspravnog života (p)ostalo škola.
Bio je dugogodišnji urednik biltena Hercegnovskog filmskog festivala, 1991. godine bio je šef pres-centra brojnim novinarima koji su pratili ratna zbivanja iz Herceg Novog na Dubrovačkom ratištu. Pratio je redovno Mojkovačku filmsku jesen.
Njegovi su tekstovi bili cijenjeni u Podgorici, Beogradu, Novom Sadu, Nikšiću i na američkom kontinentu.
Njegov duh, vjera u život i kad je teško, njegovo dostojanstvo i mudrost vraćali su nam nadu koja nas je držala uspravne u ovom klecavom društvu i vremenu. Ubijeđen u vrijednost profesije kojom se bavi, uvjeren u visok moral.
Bio je čovjek obimnog i razuđenog djela koji je predstavljao u modernom novinarstvu pokretačku snagu Herceg Novog. Napustio nas je prije decenije neko ko nas je zadužio za jedan vijek, kao čovjek. Otišao je tiho, kao što je nenametljivo i živio. Ali sa puno dostojanstva, skroman, stamen i ponosan – kazao je Šakotić.
On je predložio da se učini napor da se tekstovi izuzetnog hroničara ne samo Novoga već i Crne Gore saberu u knjigu i na taj način ne samo sačuvaju od zaborava već posluže budućim generacijama i budu im podstrek da predano i profesionalno rade novinarski posao.
Na druženja sa Perom Janičićem podsjetio je i novinar Miraš Martinović. On je evocirao uspomene na njihove zajedničke obilaske arheoloških nalazišta poslije kojih su nastajali tekstovi koji su značajna svjedočanstva. O prijateljstvu koje je svima nesebično darivao i koje svim njegovim kolegama nedostaje uprkos vremenu koje je prošlo od Perove smrti govorila je novinarka Rada Đaković.
– Pero je provjeravao svaku riječ koju napiše i nije žalio truda da obiđe mjesta o kojima je potom pisao. Tu čestitost ponio je iz svoje porodice koja mu je bila putokaz na životnom putu i kroz brojne priče iz života koje je pričao prijateljima a na neke od njih podsjetio je novinar Perica Đaković. O raskošnom duhu Pera Janičića, njegovom istančanom smislu za humor, profesionalizmu (o kome je danas teško govoriti s obzirom na posrnuće medijske scene Crne Gore), predanosti poslu, hiljadama tekstova koji su svjedočanstvo jednog vremena govorio je novinar Minja Bojanić istakavši da ih svakako treba pretočiti u knjige.
Zbog bogatog biljega koji je ostavio ne samo svojoj porodici – supruzi Vidi, kćerki Jadranki, sinu Bobu i unučićima, već i svome gradu, Bojanić je predložio da se pokrene inicijativa da „makar neko sokače u Herceg Novom“ nosi ime novinara Petra Janičića.
Tekst i foto K.Matović